Božić / Ježíšek
Překlad : Mato Pejić
 

 

Dao sam vodu na plotnu, upalio plin
Pristavio crnu kavu, malo veću
Pustio sam ploču – trojku Queen
Zapalio na boru onu naj-gornju svijeću

Na zidu promatraš crnu sjenu
Ti je hvataš, ali gubiš, uzalud je da se trudiš
Božićne kolede su na top tenu
A što ti Božiću ti još spiš

Cijeli svijet čeka na božji znak
A On tumara negdje Mliječnom stazom
A za Domom kulture vidi svak
Santa Claus zamijenjen Djedom Mrazom

Na zidu promatraš crnu sjenu
Ti je hvataš, ali gubiš, uzalud je da se trudiš
Božićne kolede su na top tenu
A što ti Božiću ti još spiš

Vonj svježe konoplje škaklja nozdrve
Po šarana-snjegovića idem u hladnjak
Puštam ga da se posve odmrzne
Dotle s balkona punim plućima zavijam u mrak

Na zidu promatraš crnu sjenu
Ti je hvataš, ali gubiš, uzalud je da se trudiš
Božićne kolede su na top tenu
A što ti Božiću ti još spiš




Dalje se baca kamenje i fućka / Dál se háže kamením a píská
Překlad : Mato Pejić

   

U gradu zvanom Jeruzalem
Glavnom gradu rimske kolonije
Dan uoči Uskrsa
Pilat ruke mije

Odrpani Isus stoji podalje
Rulja mu viče da je kučka
Kako ide dalje
Dalje se baca kamenje i fućka

Na-na-na na-na-na-na
na-na-na na-na-na
na-na na-na-na-na
na-na na

Isto je nadgrobno znamenje
Druga su tek imena
Kada poleti kamenje
Na ustima je pjena.
Onda padnu isprike,
Postavimo spomenike,
Na glave damo lovorike.

U samostanu oblak dima
To knjige pale
U ime višeg cilja
Ruše oltare

Dobri čovjek skriven iza portala
Viče To je vražji znamen
Kako ide dalje
Dalje se fućka i baca kamen

Na-na-na na-na-na-na
na-na-na na-na-na
na-na na-na-na-na
na-na na

Isto je nadgrobno znamenje
Druga su tek imena
Kada poleti kamenje
Na ustima je pjena.
Onda padnu isprike,
Postavimo spomenike,
Pa banket za uzvanike

Crkvu u Arlesu svode

na žablju perspektivu

O suluda ljepoto

Vincent je opet u krivu

Predavanje o crti koju svi vide

To je samo linija i amen

Kako to dalje ide

Dalje se fućka i baca se kamen

Isto je nadgrobno znamenje

Druga su tek imena

Kada poleti kamenje

Na ustima je pjena.

Onda padnu isprike,

Postavimo spomenike,

Na glave damo lovorike.

Mali čovjek s gitarom na bini

zatvara vrata

Daje prostor istini

Strogoj i bez sjaja zlata

A ljudi izlaze iz sale

Po svoje mišljenje

Kako ide dalje

Dalje se fućka i baca kamenje

Isto je nadgrobno znamenje

Druga su tek imena

Kada poleti kamenje

Na ustima je pjena.

Onda padnu isprike,

Postavimo spomenike,

Na glave damo lovorike.

U gradu…nije važno ime,

u sumrak historije

Milijarda Pilata

Još jednom ruke mije

Divlji konji / Divocí koně
Překlad : Mato Pejić

Vidio sam krdo divljih konja
Trčali u sumrak
Vidio sam krdo divljih konja
Trčali u sumrak
Dok nekako čudno po duhanu vonja
Teški zrak
Dok nekako čudno po duhanu vonja
Teški zrak

Trčali bez uzda i sedla sami
Predjelom rijeka, gora
Trčali bez uzda i sedla sami
Predjelom rijeka, gora
Vrag bi ga znao što ih to mami
Do obzora
Vrag bi ga znao što ih to mami
Do obzora

Valjda neki svemirski magneti
Ili karta za vječnost
Valjda neki svemirski magneti
Ili karta za vječnost
Čežnjo naša, još nemoj umrijeti
Snage je dost
Čežnjo naša, još nemoj umrijeti
Snage je dost

Mirisi kobila slabe u nozdrvama
Tamo na obali
Mirisi kobila slabe u nozdrvama
Tamo na obali
Ljubav je slična divljim pjesmama
Večernjim
Ljubav je slična divljim pjesmama
Večernjim

Vlati trave hitro se razmiču
Ko špalir vojnika
Vlati trave hitro se razmiču
Ko špalir vojnika
To kralj dolazi gledati gdje smiču
Razbojnika
To kralj dolazi gledati gdje smiču
Razbojnika

Htio bih ko divlji konj trčati, trčati
Ne mislit na nazad
Htio bih ko divlji konj trčati, trčati
Ne mislit na nazad
S trgovcima konjima kapije trgati
To bih ja
S trgovcima konjima kapije trgati
To bih ja

Vidio sam krdo divljih konja

 

Dok se pjeva / Dokud se zpívá
Překlad : Mato Pejić

Iz Tješina vlakovi odlaze četir na sat
Od jučer spavao nisam, a neću ni sad
Sveti Medard – moj patron kucka si na čelo
Ali, sve dok se pjeva, znademo da živi smo

Kupim par peciva i burek i nema zime
Srce mi služi za ljubav, glava za rime
Iz škole znam dobro zašto, kako i što
Ali sve dok se pjeva, znademo da živi smo

Moj album karata za jednu bogatiji je
Tek što sam krenuo a kraj je tko zna gdje
A vani se rasteže života leporelo
Sve dok se pjeva, znademo da živi smo

Sto put sam spušio da je to bila divota
Vrti se vrti se vrtuljak moga života
Al sve da me salijeće supova jato ili roj
Sve dok se pjeva, znademo da živi smo

Iz Tješina odlaze vlakovi na kraj svijeta
Okrenem telefon i pitam: Ljudi, ste tam?
Iz velike daljine vraća se uvijek to
Da sve dok se pjeva, znademo da živi smo

Evo ih za mnom / Jdou po mne, jdou
Překlad : Mato Pejić
 

   

Bijedan sam bio
Ko crkven miš
U rupi se krio
Ne imao niš
Al sred tog posta
Odjednom shvatim
Tukli su me dosta
Pa da im vratim

Kad hoćeš tako
Uzet ću sam
S bravom ću lako
A adresu znam
Zlato banknote
Dolar ili frank
Idem po te divote
U National Bank

Evo ih za mnom
Joj, joj
Na svakom uglu
Je portret moj
Joj da me ćope
To bio bi ring
Dobit ću opet
Bajbok Sing-Sing

U državi Nevada
Muriji ni traga
Udovica mlada
Mi postade draga
Ona odana modi
Ja para ko pljeve
Tu ljubav se rodi
Kao na te-ve
Al za čas tili
Reče mi drolja
Sve smo potrošili
Pa me prošla volja
Svoje prnje skupi
I da budeš kuš
Opet sam u rupi
Gol kao uš

Evo ih za mnom
Joj, joj
Na svakom uglu
Je portret moj
Joj da me ćope
To bio bi ring
Dobit ću opet
Bajbok Sing-Sing

U državi Oregon
Sad živim ko sjena
Pipu sam stego
I klonim se žena
Prave mi zamke
Misle da ću past
Al lako umaknem
I vadim im mast

Evo ih za mnom
Joj, joj
Na nahtkastlima
Je portret moj
Joj da me ćope
To bio bi ring
Dobit ću opet
Bajbok Sing-Sing
Da me koja hiti
To bio bi ring
Papučar biti
Je gore od Sing-Sing

Gospodine predsjedniče / Pane prezidente
Překlad : Mato Pejić

Gospodine predsjedniče, državni poglavaru
Pišem Vam da su djeca zaboravila moju glavu staru
Radi se o sinu Karlu i Evi mojoj kćeri
Već godinu dana nisu pisali ni bili na večeri

Vi to sigurno shvaćate
Vi, naime, sve znate
Savjetnike pitajte, rješenje dajte
Spašavajte
Gospodine predsjedniče
Ja tražim tek malo sreće
Zašto smo inače tamo na trgu
Zveckali ključevima svaku večer.

Gospodine predsjedniče, žalbi još dodajem:
Poskupili su mi pivo, jogurt, parizer i vožnju tramvajem,
I poštanske tarife, Jadran i Tenerife
Kotlete, odreske, pretplatu za te-ve, i jednostavno – sve.

Vi to sigurno shvaćate
Vi, naime, sve znate
Savjetnike pitajte, rješenje dajte
Spašavajte
Gospodine predsjedniče
Ja tražim tek malo sreće
Zašto smo inače tamo na trgu
Zveckali ključevima svaku večer.

Gospodine predsjedniče Češke republike
Oni su me dok kažeš keks izbacili iz fabrike
Čitavih trideset godina sve bilo kako treba
Ovi bi preko noći htjeli imati i zvijezde s neba

Vi to sigurno shvaćate
Vi, naime, sve znate
Savjetnike pitajte, rješenje dajte
Spašavajte
Gospodine predsjedniče
Ja tražim tek malo sreće
Zašto smo inače tamo na trgu
Zveckali ključevima svaku večer.

Gospodine predsjedniče, moja Aneška kad bi živa bila
Ona bi me za to pismo što vam tu pišem vjerojatno ubila
Rekla bi: Jaromire ponašaš se k'o malo dijete
Znaš koliko on ima briga da sredi tu Europu, svijet i planete

Vi to sigurno shvaćate
Vi, naime, sve znate
Savjetnike pitajte, rješenje dajte
Spašavajte
Gospodine predsjedniče
Ja tražim tek malo sreće
Zašto smo inače tamo na trgu
Zveckali ključevima svaku večer.

Kometa / Kometa
Překlad : Mato Pejić

   

Ugledah kometu, oblake dosegla
Htjedoh joj zapjevat, ali je pobjegla
Pobjegla netragom k'o plaha ovčica
U oku ostade par žutih novčića

Novce sam sakrio pod hrastom u blatu
Kad opet doleti, nećemo biti tu
Nećemo biti tu, sve nam je utaman
Ugledah kometu, daj da joj zapjevam

O travi, o šumi, o vodi
O smrti s kojom se nitko ne nagodi
Ljubavi, izdaji, o svijetu
I svim ljudima što su kad bili na tom planetu

Nebeski kolodvor, rondaju vagoni
Kepler red uvodi, vladaju zakoni
Dugo je tražio u zvjezdanim knjigama
Tajnu što skriva se u našim nogama

Tajna je prirode najveća dovijeka
Da čovjek postane samo od čovjeka
Da stablo korijenje vezuje s granama
Krv nade putuje kozmičkim stranama

Ugledah kometu, ko reljef bila je
Ko djelo slikara koji već nestaje
Htio sam na nebo taći je rukama
Sad sam bez odjeće na teškim mukama

Kao kip Davida od bijelog mramora
Gledam na kometu što motri ozgora
kad dođe drugi put, sve mi je utaman
ja neću biti tu, nek drugi zapjeva

O travi, o šumi, o vodi
O smrti s kojom se nitko ne nagodi
Ljubavi, izdaji, o svijetu
I svim ljudima što su kad bili na tom planetu
 

Krčma Kod mame / HOSPODA U MÁMY
Překlad : Mato Pejić

U krčmi Kod mame atmosfera vruća
rame uz rame mi beskućnici ljuti
sjedamo za stol a srce nam k'o kuća
pjesnici studenti, majori, popovi, regruti

Šankerica Maruška svakog zove imenom
na bluzi joj nezaboravka slika
za ručak nam nosi kobasice sa hrenom
za večeru pivo, dva ruma, četiri „davljenika“

U krčmi Kod mame
potpuno jedno je
da li što slavi se
il' tonu lađe
U krčmi Kod mame
k' more rijeke sve
i čovjek čovjeka
nađe.

U zavjesama požutjelim baš kao pivo
sunčana zraka blješti zlatom
vani pod prozorom buja život
a mi bezbroj divnih tuga imamo za vratom

Konobar Kopecký u deset stolce diže
uz lagano zveckanje, pa onda staklo mete
mi ćemo opet svom životu bliže
a ne drže nas baš noge i jezik nam se plete

U krčmi Kod mame
potpuno jedno je
da li što slavi se
il' tonu lađe
U krčmi Kod mame
k' more rijeke sve
i čovjek čovjeka
nađe.
 

Mařenka / Mařenka
Překlad : Mato Pejić

Ne plači Mařenko, pričekaj me
Htjedoh ti ponudit svoje rame
Trnovit put je sad pred nama
Neću te pustiti da ideš sama

Ja u košulji, ti u kabanici
Od početka na stranputici
Par zvijezda škilji u tamnoj noći
Gospod nas ostavi bez pomoći

U toj hladnoći drži se mene
Nad nama prijete strašne sjene
Tko to zna bolje, nego mi
U noć i zimu izgnani

Prhnule ptice, otplovila lađa
Tko je bez grijeha, neka gađa
Istina, ljubav nas ne mori
Tko se okrene u sol se stvori

Ja ženik, ti moja nevjesta
Što nam je donijela ta cesta
Ne pitaj, svejedno ne znaju
Vukovi koji nas gledaju

Dva teško ranjena kurjaka
Anđeli skinuti s oblaka
Šute, gladna su obadva
Jedini na svijetu volim te ja

Jedini na svijetu s tobom pričam
Radim ti postelju od suhog lišća
A dok nas grije vatra suharka
Ja bit ću Kamičak, ti Muharka

Uspnem se granama sve do krune
Cestu nam osvijetli oko Lune
Sve preko gudura i jama
Idemo, a milost nad nama
Sve preko gudura i jama
Idemo hm-hm-hm-hm hm hm-hm

 

Miki Maus / Mikymauz
Překlad : Mato Pejić
 

   


Zorom me probudi mrak, hvatam se za zapešće
tuče li to još uvijek, da li još imam sreće
nebo je iza mene – to mi se nije snilo
jutro za jutrom isto buđenje u ništavilo.

Nema što nema tko nema idi nema stoj
nema s kim, ni o čemu, svatko je samo svoj
ozebli Don Quijote kreće na vjetrenjače,
a Bog je slijepi šofer za našim upravljačem.

Podižem telefon – bilježnik osjećanja
loše vijesti dolaze k'o žandari – u svitanja
malo sam još u snu, a malo ipak bdijem,
smiješno je, ali se k'o Miki Maus smijem.
K vragu i jutra.

Na radiju Chick Corea praši zvuk moga doba
i stvarno, veselo je, k'o usred hladnog groba
u redu za mumije – krugovi pod očima,
a rumena svanuća? Ma, nemam ništa s njima!

Govoriš nešto kao što bismo možda htjeli
Već su nam posve hladni otisci na postelji
sve to raspline sumrak, il' u tom je nesreća
što među nama crtu povuče drvosječa.

Granica država dviju prolazi sred ložnice
Uzorci na tapeti su pogranične žice
San je tek slatka nesvijest, u snu to nije jasno
Da pun sam puste zlobe, za ljubav sad je kasno
K vragu i žice.

Prokleti sat, minuta, taj odveć kratki časak
Kad stvari nisu crne, a bijeloga ni dašak,
Kad više nije mrak, niti je svjetlost danja
Bdijenje je teška bolest bez slatkog umiranja.

To bjesomučno tuče, preponu bode tupo
Zaspat', ne buditi se, mislit' na nešto glupo
Na koljenima slušam tvog plača vodopad
Za život već sam prestar, a za smrt još sam mlad.

To što je bilo jučer kao da bilo nije
Kava je popita, a druge nema da se pije
Upravo to što nećeš, sudbina ipak skuha
Na zemlju pada uvijek namazana strana kruha
K vragu i namaz.

O nadanjima pričaš, a riječi ti se pletu
K'o špijunski satelit što vršlja po planetu
Sad, skinuti pidžamu – to bi se još i moglo
Nakon dvadeset ljeta, ne priča mi se mnogo.

S plakata na zahodu debelo gleda prase
Namigne, dokle voda u ponor obara se
Izrečeno već sve je, i u kloaku ode
Samo, ja moram disat' još neko vrijeme ovdje.

Pipam se po zapešću, a vani već je sutra
Sat otkucava signale Dobrog jutra
malo sam još u snu, a malo ipak bdijem,
smiješno je, ali se k'o Miki Maus smijem.
K vragu i ljubav.

Zorom me probudi mrak, hvatam se za zapešće
tuče li to još uvijek, da li još imam sreće
nebo je iza mene – to mi se nije snilo
jutro za jutrom isto buđenje u ništavilo.


 

Milijunaš / Milionář
Překlad : Mato Pejić
 

   

Kod nas doma svi me zovu Tata Mata
Već na izgled mudrijaš sam od formata
Kada netko ispit sprema
Il' o čemu pojma nema
Dođe k meni, ja sve nađem za pol sata

Na šanku me izaziva klapa naša
Da s tom glavom mogu u Milijunaša
I zaista, zašto ne bi
Lova kapne, kažem sebi,
A s Tarikom popije se vode čaša.

Dospjeh tako među deset kandidata
Ljudi moji, kak te tamo trema hvata
Pred očima fleke blijede
Stisnuo sam a, be, ce, de,
Ups, već mikrofon dobih oko vrata

Tarik počne s takvim malim intervijem
Te što radim, da li pušim i što pijem
Ja sam lano što sam lano
On se evidentno zgrano
I već svjetla stanu bljeskati studijem

Za početak, kaže – što je ukulele?
Blenuo sam u Tarika kao tele
Pa oborim glavu dolje
Da razmislim malo bolje
-Baš da čujem što džokeri vele

Prema glasu, mamuran je Stipa bio
Bit će da je cijele noći s društvom pio
Mogao sam samo čuti
Kako trideset sekundi šuti
E, moj Mata, dobio si što si htio

Moje doma spopale su prave more
Od muke su lupali televizore
Bila je to čista smola,
-Ništa, dajte pola – pola,
Baš da vidim jesu l' to bugarske gore

Gledam ekran, i vidim da nemam sreće
Ili je to A) Rijetko poljsko cvijeće
Il' B) Instrument od žica
A ja smrknutoga lica
Mislim, sad me nitko spasit neće

Tarik priča o tom kako stvari stoje
Rekoh: Mata, napij se i misli svoje
Odnio je đavo šalu
Obrati se ti na salu
Plaćaju im, pa neka se malo znoje

Ali i tu treba biti sretne ruke
U publici, naime, mogu sjedit tuke
Devedeset posto za B)
Ali meni isto džabe
To nije sto! Eto opet muke!

Pošto mi je hrabrost uvijek bila dika
Rekoh: -Gospon Tarik, ništa bez rizika.
Imao sam pune gaće
A on od radosti skače,
Kaže: -U pravu ste, to je alat glazbenika!

Ljudi sretni, plješću, pobjednike vole
Od radosti napravili dvije 'ole'
Mene po skromnosti znaju
Kao i sve u mom kraju
Pa sam znao, to je uspjeh golem

Gospon Tarik, teška srca niz prekidam
Odustajem i sa svojom stotkom kidam
On očima zakoluta
nema riječi, knedle guta
I u zemlju propada od stida

Ni u vlaku svoju radost nisam krio
Putnike sam sve po redu počastio
A par kuna što još osta
Za Caritas bit će dosta
Daruvar je uvijek nešto ekstra bio

 

Ona je na mě zlá  / Ljuti se na mene
Překlad : Mato Pejić

 

Svoja vrata noću zatvara
Kad lupam, ona ne otvara
Da spava pravi se, sve kao ne čuje,
Ljuti se na mene

Skinuo sam joj zvijezde s neba
Pod noge bacio sve što treba
Svoju magaricu, i mlijeka kanticu
Ljuti se na mene

Sutra čim svane dan
Ja zadnji dukat dam
Na vašar ću otići i prsten kupiti
Da mi se ne ljuti

Vrata ćemo zatvoriti
Nikome ne otvoriti
Uz nju ću se priviti, pa ću joj oprostiti
Što se je ljutila

 

Plebs blues
Překlad : Mato Pejić

 


Počujte plebs blues
plebs blues plebs blues
Počujte plebs blues
plebs blues plebs blues

Kada sam prvi put vidio piramide
Prokleo sam sve Keopse i sve Ramzese
Ja sam tek kap u masi što slijepo naprijed ide
Koje umjesto njih uradi to sve.

Ta oni grade svoju pregolemu sfingu
da ih povijest zaboravi, to se oni boje
ja strpljivo vrtim vijke na peršingu
a kada ne bih htio, dobio bih svoje

Ovo je plebs blues
plebs blues plebs blues
ovo je plebs blues
plebs blues plebs blues

Za stručak rotkvica i za malo hrena
Ja sam luda povijesti koja mora biti kuš
Prostirka Cezara i Kaligule sjena
negativ povijesti spreman na retuš

Sto put sam dig'o glavu i dobio nogu
U svakoj vrsti demokratskog režima
Prestajem vjerovati dobrom dragom Bogu
ako uopće još nekog Boga ima

Ovo je plebs blues
plebs blues plebs blues
ovo je plebs blues
plebs blues plebs blues

Novine o meni pišu da sam kičma svijeta
A ja sam njegov slabi mišić tek
Na Mjesec za čas će letjeti raketa
A ja se vučem kao buba koja gura drek

I ja sam kao drugi krvav ispod kože
I nije u-se-na-se glavni nauk moj
Zašto me svakog dana kažnjavaju strože
Što moram biti samo mali glupi radni stroj?

Ovo je plebs blues
plebs blues plebs blues
Ovo je plebs blues
plebs blues plebs blues

Ne vjerujem nikom, sve se oko mene vrti
Što sam ne napravim, ni imati neću
Pa što mi nudite raj poslije smrti
Kad sam se već rodio, iskušat ću sreću

Ja sam tek kap u masi što slijepo naprijed ide
Mali kotačić te grozne mašinerije
Al neću gradit vaše glupe piramide
Dajte mi mira i idite znate gdje.

I vi i taj plebs blues
plebs blues plebs blues
I vi i taj plebs blues
plebs blues plebs blues
 

Sarajevo
Překlad : Mato Pejić

     


Galicijskim poljem zao vjetar vije
To malo što imali smo naše više nije
Kao brze ptice predvodnice jata
Ko dva pisma letimo iznad mora blata

I sad gori vatra moja djevo
Ali vrijeme je za san
Tamo za brdom je Sarajevo
Sutra ćemo imat svadben dan

Župnik će nas tamo svezati na vijeke
Vijenac tamarisa baciti sred rijeke
Voda će ga vratiti nazad u more
Nas dvoje smo dolje, nebo je gore

I sad gori vatra moja djevo
Ali vrijeme je za san
Tamo za brdom je Sarajevo
Sutra ćemo imat svadben dan

Od bijelog mramora dići ću ti dom
Opremljen će biti građom hrastovom
Kako sam te volio da bi znali svi
Bit će čvrsto građen, vječno stajati

I sad gori vatra moja djevo
Ali vrijeme je za san
Tamo za brdom je Sarajevo
Sutra ćemo imat svadben dan


 

Susret s Puškinom / Setkání s Puškinem
Bulat Okudžava - Překlad : Mato Pejić

    

Što je bilo, bilo je i badava je za tim žaliti
Svoju scenu i glumce ima epoha baš svaka
a žao mi je što nikad više neću sresti Puškina
otići s njim na čaj u bistro Kod sedam gusaka

Danas više ne idemo kao nekad goli bosonogi
bruje motori auta, a s prozora brojimo galaksije
A žao mi je što Moskvom više ne voze fijakeri
I neće nikad više, nikad više, to žao mi je

Pred tobom klanjam se bezgrešna epoho znanja
Ljudska je pamet to najbolje što imamo
A žao mi je što se malim bogovima klanjamo
I na koljenima glavom o zemlju lupamo

Duž naših putova u dugim redovima zastave
Vrijedilo se za to boriti i sada imamo sve
A žao mi je što dižemo mramorne kipove
Veće od nas, veće od svake pobjede

Što je bilo, bilo je, izađem van i gledam – mrkla noć
Uto iz čista mira pored arbatskih vrata na vodi
Stoji fijaker, a gospodin Puškin ide praznom ulicom
Tu me sijeci, ako se sutra nešto ne dogodi
 

Ti pitaš me / Ty ptáš se mě
Překlad : Mato Pejić

 


Sjedimo u fotelji pola – pola
I prepuni smo dvojbi
Od ruke do ruke širina stola
Sjedimo u fotelji pola – pola
Mjesec se u zavjesi drobi

Tiho viseći sa stropa
S krilima netopira,
Noć iskače iz opkopa
Tiho viseći sa stropa
U lončić trnjine bira

Ti pitaš me
Ja pitam te
Šutimo oboje
Jer malo riječi je na svijetu
Ti pitaš me
Ja pitam te
Svatko drugim jezikom
Na drugom planetu

Gledamo ravno u oči
A munja tamu briše
Vuk iza vuka iskoči
Gledamo ravno u oči
Ljepote nema više

Riječi koje se prešute
Nikamo neće otići
Prosjaci glave pognute
Riječi koje se prešute
Su mrtvi ptići

Ti pitaš me
Ja pitam te
Šutimo oboje
Jer malo riječi je na svijetu
Ti pitaš me
Ja pitam te
Svatko drugim jezikom
Na drugom planetu

Mamuzamo konje vrele
Da pojure ko bljesak
A jarebika bobe zrele
Dok mamuzamo konje vrele
Izgledaju ko pijesak


Mi smo u sobi malenoj
U umivaoniku lale
Kod Austerlitza proš'o boj
Mi smo u sobi malenoj
Prebrojavamo pale

Ti pitaš me
Ja pitam te
Šutimo oboje
Jer malo riječi je na svijetu
Ti pitaš me
Ja pitam te
Svatko drugim jezikom
Na drugom planetu

 

Tješinska / Těšínská
Překlad : Mato Pejić

   


Da sam se rodio pred stoljeće
Na ovom mjestu
U vrtu kod Larischovih brao bih cvijeće
Za svoju nevjestu

Nevjesta bi bila iz postolarske kuće
Od Kaminskih iz Lvova porijeklo vuče
kochał bym ją i pieśćił
chyba lat dwieśćie

A živjeli bismo ja i moja draga
U domu kod židova Kohna
Najveće od svih tješinskih blaga
Bila bi ona

Pričala bi poljski, češki tu i tamo
Koju riječ njemački, smijala se samo
Jednom zazvone čarobna zvona
Čarobna zvona

Da sam se rodio pred stoljeće
Kod Prohazke bih vezao knjige
Radio bih sve dok sunce nebom kreće
Sedam zlatnih blažilo bi brige

Imao bih troje djece, ženu dobro kao lijek
Zdravlje bi me služilo i imao bih trideset tek
Cijeli dugi život pred sobom
Cijeli krasni dvadeseti vijek

Da sam se rodio pred stoljeće
Onako radi probe
U vrtu kod Larischovih brao bih cvijeće
Pune ruke obje

Tramvaj bi vozio preko rijeke nagore
Sunce bi dizalo granične zastore
A s prozora bi vonjao
Nedjeljni objed

Uvečer bi dopirala puna sjete
Melodija starovjeka
Bilo bi ljeto devetsto desete
Za kućom bi tekla rijeka

I vidim kao sad sretnoga sebe,
Tješinsko nebo, djecu i tebe
Sreća da čovjek nikad ne zna
Što ga čeka

 

Tko će na moje mjesto / Kdo na moje misto
Petr Bezruč - Překlad : Mato Pejić

   

Tako malo imam krvi
Tako malo imam krvi
Tako malo imam krvi
A još mi teče iz usta

Kad bude rasla
nada mnom trava
kad prah ću bit
tko će na moje mjesto
dići moj štit

U oblaku dimu iz Vitkova sam stajao sam
Iz očiju mi sjaji noć, iz nozdrva kulja plam
Bilo da sija sunce, bilo da pada veče
Gledao sam te zločince kroz stisnute vjeđe
Te bogate židove te nobl grofove skupe
Ja prljavi rudar što je iz svoje skočio rupe

Tako malo imam krvi
Tako malo imam krvi
Tako malo imam krvi
A još mi teče iz usta

Kad bude rasla
nada mnom trava
kad prah ću bit
tko će na moje mjesto
dići moj štit




Ugrizao sam se za usnu / Mám jizvu na rtu
Překlad : Mato Pejić

 

Dovoljno sam star da se revoluciji samo smijem
Glava mi je prevelika da je po kapuljaču skrijem
Instant rižu ne da ne volim, nego se pomalo gnušam
U prednjem džepu nosim Ventinol za svaki slučaj

Kako mi se čini, teško ću proći kroz ušicu igle
Šumom trčim tako da me zvijeri ne bi stigle
A ako bi netko od vas za anđela znati htio
Ugrizao sam se za usnu kad je kraj mene bio

Na sakou imam pepeo, na kravati imam gar
Moji grubi prsti ne znaju za čvorova čar
Ako poteku suze, mene to baš i ne dira
A plešem samo onako kako muzika svira

Vidio sam već svašta i mnoge imao u ruci
I stidio se dok su se salvi slave čuli zvuci
A ako bi netko od vas za anđela znati htio
Ugrizao sam se za usnu kad je kraj mene bio

Družili su se sa mnom predsjednici i zločinci
Gol sam došao na svijet, a gol ću i otići
S petnaest sam gledao tenkove kako mi ruše san
A s pedeset tražio ciganku da mi gleda u dlan

Prije nego se nađem pred rajskim vratima teškim
Odajem dužnu počast svim pjesnicima češkim
A ako bi netko od vas za anđela znati htio
Ugrizao sam se za usnu kad je kraj mene bio

U Parizu sam L' humanite na ruskom čitao
Iz Biblije ništa ne kužim a nisam ni pitao
U New Yorku sam držao ugao plastičnih žlica
Ali najbolja je kava u Hypernovi kod Ribica

Adutskog asa u marijašu ostavljam u talonu
A htio bih vidjeti kako Banik pobjeđuje Barcelonu
A ako bi netko od vas za anđela znati htio
Ugrizao sam se za usnu kad je kraj mene bio

Neki ljudi imaju zaista ukus čudan
Ali ja te ljubavi volim i u snu a i budan
Kada luk i vrganje na vrućem ulju pržiš
Kada prst kao dirigentsku palicu držiš

A premda me to vuče malo tam, a malo sim
Na loše stvari zbog onih dobrih zaboravim
A ako bi netko od vas za anđela znati htio
Ugrizao sam se za usnu kad je kraj mene bio
Kad je kraj mene bio
On je kraj mene bio



Za godinu i dan / Do dne a do roka
Překlad : Mato Pejić

 

Bila je duboka noć
Neki pas glasan je bio
Ja sam na prozoru stajao i pio

Spazih mu samo sjenu
Da sam ga vidio bar
A činio se kao Lomikar

Za godinu i dan, barok će bit tek san, doći će rokoko
U tamu gledamo a da ni ne znamo, je li to zaista ili samo tako, naoko
Za godinu i dan rokoko bit će san, eto secesije
U tamu gledamo, svi tamo moramo, prije il kasnije

Htio sam otjerat ga
Mislim psa u toj noći
Ali ostadoh nijem, neću moći

Uzeh u ruku kolt
Što je u komodi bio
Pa sam na crnu sjenu nanišanio

Za godinu i dan, barok će bit tek san, doći će rokoko
U tamu gledamo a da ni ne znamo, je li to zaista ili samo tako, naoko
Za godinu i dan rokoko bit će san, eto secesije
U tamu gledamo, svi tamo moramo, prije il kasnije

Ruka mi zadrhtala
Kroz kamin studen puže
Vrijeme stade na čas, ne duže

Sve se ježilo od leda
Strah me svog obuze
Tko preko nišana gleda, zločinac je

Za godinu i dan, barok će bit tek san, doći će rokoko
U tamu gledamo a da ni ne znamo, je li to zaista ili samo tako, naoko
Za godinu i dan rokoko bit će san, eto secesije
U tamu gledamo, svi tamo moramo, prije il kasnije

Pucanj razdere mrak
K'o mrežu riba punu
Kao sudbine znak i strunu

Te noći loše sam snio
Uz vatru sa ognjišta
Ujutro gdje plot je bio, bilo je – ništa

Za godinu i dan, barok će bit tek san, doći će rokoko
U tamu gledamo a da ni ne znamo, je li to zaista ili samo tako, naoko
Za godinu i dan rokoko bit će san, eto secesije
U tamu gledamo, svi tamo moramo, prije il kasnije